Utisci i još ponešto

Kako napisati “koju”  riječ o našem okupljanju kada su riječi samo riječi, koliko god ih birala, nisu dovoljno lijepe.

Napisati da je 14.07.2012. godine jedna generacija 78.-82. đaka Treće gimnazije slavila tridesetogodišnjicu mature u Holiday Innu je premalo.

Kako napisati sve one osmjehe, suze i poglede. Kako napisati sve zagrljaje  i oduševljenje ljudi koji su nakon trideset godina vidjeli drage ljude, iste one s kojima su djelili školske sate i dane, i velike odmore i klupu pored Miljacke, i prvu, ukradenu cigaretu, i prvu simpatiju i prvo pijanstvo i jedinicu iz matematike i neopravdane časove u dnevniku.

Kako opisati onaj isti osjećaj proslave mature od prije tideset godina. Kao da je vrijeme stalo, kao da nas sve ove godine i događaji ne razdvajaju, kao da smo opet u istom, našem vremenu i na istom, našem  mjestu, sa istim, našim pjesmama i istim osjećajem nade.

Prije trideset godina jedna generacija djece je stasala i razišla se sva zaigrana po bijelom svijetu.

“Moji su drugovi biser rasuti po celom svetu”, napisao je i otpjevao Bajaga, a ja znam kada je to pisao  da je osjećao isto ovo što osjećam i ja danas, tugu, beskrajnu tugu i nemoć da promjenimo stvarnost.

Neko jučer reče, da, Ranko, kakva li bi ova zemlja bila da su tu ovi dobri, pošteni i  kvalitetni ljudi, da su ostali da svoju zemlju izgrađuju i uređuju, da u svojoj zemlji odgajaju djecu koja će nastaviti njihov put. Bila bi to sigurno puno bolja i sretnija zemlja.

Umjesto toga moji drugovi, biseri rasuti, žive neke druge živote u drugim i trećim zemljama i raduju se ponovnom okupljanju i ponovnom vraćanju uvijek i iznova. I mi se radujemo njihovom dolasku i našem budućem  susretu.

Radujemo se jer znamo da su osjećaji drugarstva i prijateljstva duboko ispravne i istinite stvari u životu, usprkos svim mračnim silama koje vladaju ovim svijetom i koje nas pokušavaju ubjediti u nelogičnost i bespotrebnost svega što nema istaknutu cijenu i nije kupljeno.

Znamo  i vjerujemo u naše osjećaje jer smo preplavljeni njima i jer nas usrećuju i daju snagu i nadu, i nose, i nose, i nose… sve do novog susreta.

Karolina